Erektilna disfunkcija je često oboljenje koje nastaje u toku starenja muškaraca. Zbog toga nastaje potreba za realnom (odgovarajućom) terapijom.
Sa progresivnim povečanjem prosečne dužine života ( trajanja života ), trebalo bi očekivati odgovrajući porast broja ljudi sa erektivnom disfunkcijom (2).
Značajna povezanost procesa starenja i erektivne disfunkcije kod muškaraca je registrovana u nekoliko epidemioloških istraživanja.
Rezultati najpoznatije Američke epidemiloške studije sa multidisciplinarnim pregledom zdravlja 1290 gradjana Bostona i okoline ukazuju da je prosečna verovatnoća muškarca starosti izmedju 40 i 70 godina da oboli od izvesnog stepena erektivne disfunkcije oko 52 % ( 3 ).